Palićki susreti na Ludaškom jezeru – perpetuum-m.blogspot

Staze Subotičke peščare još jednom su ugostile planinare i pešake iz cele Srbije, na tradicionalnoj akciji Palićki susreti, koju je ove godine subotički planinarski klub Spartak organizovao po četrdeset peti put! U sklopu Palićkih susreta priređen je čitav niz najrazličitijih aktivnosti za ljubitelje aktivnosti u prirodi, a između ostalog održano je i pretposlednje kolo ovogodišnjeg ciklusa Vojvođanske treking lige, u kojem je učestvovala i ekipa rumskog Borkovca.

Kao i obično, Subotičani su se pokazali kao sjajni domaćini, a pomalo paradoksalna ideja da se ove godine Palićki susreti održe na Ludaškom jezeru omogućio je ljubiteljima prirode da upoznaju i ovaj biser krajnjeg severa bačke ravnice, manje poznat i posećen od susednog i dosta većeg Palićkog jezera. Za razliku od Palićkog, Ludaško jezero (koje mnogi pogrešno nazivaju Ludoško) nema uređena šetališta, kafiće i restorane, pa zato ne deluje naročito atraktivno, ali baš zbog toga predstavlja pravi mali raj za pecaroše i posmatrače ptica.
 
Vizitorski centar Ludaškog jezera
Pozivu na tradicionalnu akciju odazvala su se planinarska društva ne samo iz Vojvodine već iz cele Srbije, ali je broj učesnika treking trke ostao skroman u poređenju sa rekordom postavljenim u Subotici pre dve godine. To ipak ne znači i da je organizacija bila na nižem nivou; prosto, na tako dobro uređenim stazama kakve su u Subotičkoj peščari teško je napraviti lošu trku – mogućnosti za kombinaciju puteva su praktično neograničene, jedino što organizatorima ostaje je da strateški rasporede kontrolne tačke.
 
Treking tim rumskog Borkovca
 
Možda je ove godine iz okrepe izostalo čuveno žito sa šlagom (nešto mi govori da će ga ipak biti na memorijalu “Mihajlo Kampoš” krajem novembra), ali je svega ostalog bilo i više nego što se poželeti može. Jedna jedina zamerka koja se može dati organizaciji treking trke je nedovoljno upečatljiva kontrolna tačka broj 6, koja je bila postavljena bez ljudstva pa je neki nisu ni primetili a samim tim ni overili; ipak, pošto je na velikoj stazi bilo bukvalno nemoguće proći od KT 5 do KT 7 nekim drugim putem, plasman je priznat svima bez obzira na overu.
 
 
 
I ovog puta su članovi Borkovca bili uspešni, pa su se tako svi juniori okitili medaljama: Nikola Sekulić je bio najbrži junior na velikoj stazi, prošlogodišnji juniorski šampion VTL Joca Malešević je bio drugi na srednjoj, a njegove sestre Lenka i Mia uzele su na istoj stazi srebro i bronzu. Osim juniora, istakla se i prošlogodišnja veteranska šampionka Duca Ivanić, koja je u svojoj konkurenciji bila prva na velikoj stazi.
 
Šampioni!
 
Kao i prethodnih godina, sama završnica sezone Vojvođanske treking lige prilično je neizvesna, ali se mnogo toga već i sad može znati o konačnim rezultatima. Ono što se sa sigurnošću može reći za konačni plasman Borkovca, i pre poslednjeg kola na Popovici na Fruškoj gori, jeste da rumski klub ipak neće uspeti da odbrani naslov najboljeg vojvođanskog treking tima. Naravno, neko bi u toj situaciji mogao da krivi novi način bodovanja i podelu ekipa na muške ženske, koja svakako favorizuje klubove sa većim brojem takmičara, ali činjenica je da Borkovac prosto nije na svim ovogodišnjim trkama imao po pet muškaraca i tri žene na velikoj stazi, što je uprkos odličnim pojedinačnim rezultatima na svakom kolu bilo dovoljno za eliminaciju iz trke za ovogodišnje titule…
 
 
 
U svakom slučaju, ženski tim Borkovca će sezonu sigurno završiti među najbolje tri ekipe, a da li će to biti na drugom ili trećem mestu odlučiće poslednje kolo na Popovici. Sa druge strane, muškoj ekipi će biti potrebno pravo malo čudo da se probije na treće mesto u generalnom plasmanu, ali ako nas je prošlogodišnji preokret u poslednjem kolu protiv novosadskog Železničara nečemu naučio, to je da su čuda ipak moguća…
 
 
 
U pojedinačnoj konkurenciji, sada je već potpuno sigurno da će Nikola biti najbolji junior u VTL za 2019. godinu, ali Joci još predstoji borba za drugo mesto; ipak, Maleševići će i ove godine slaviti titulu, i to pravu “duplu krunu”, jer su Lenka i Mia već su obezbedile prvo i drugo mesto u konkurenciji juniorki! U konkurenciji dama ponovo se ističe Jelena Leptirica Radosavljević, koja će ove godine sigurno biti najbolja seniorka, a da li će biti i apsolutna šampionka lige znaće se nakon poslednjeg kola. Što se tiče muškaraca, šanse da Zoki Udovčić završi sezonu među tri najbolja takmičara (bilo u apsolutnoj bilo u seniorskoj konkurenciji) postoje na nivou teorije, ali ih ne treba ni otpisati pre velikog finala na Popovici…
 
 
 
Žao mi je što i ja neću biti tu da učestvujem u poslednjoj ovogodišnjoj borbi u VTL, ali verujem u svoju ekipu i kakav god bio konačni plasman Borkovca i njegovih članova, za mene će svi oni biti šampioni. Dominatori. Jer najveća je pobeda – pobediti sebe, a svi oni to rade iz kola u kolo…
 
 
 
Ni upravo održano kolo u Subotičkoj peščari nije po tom pitanju bilo izuzetak. Uvek nezgodna peščana podloga očigledno nikome nije smetala, pa je ovo ujedno bila i jedna od najbržih trka ove sezone, a uživanju u savladavanju kilometara sigurno su doprineli i živopisni ambijenti peščare, od četinara koji mirišu kao jadranska obala, preko suvih “tropskih” proplanaka, do gustih brezovih šumaraka kao preslikanih iz Tolstojevih opisa ruskih dača
 
 
 
Bio treking ili ne, Suboticu vredi posećivati u svako doba godine. Ali šta je ono najlepše što priroda oko Subotice ima da ponudi, teško je odlučiti između peščare, Palićkog, pa i Ludaškog jezera. Ono što nije teško odlučiti je da ćemo se Subotici uvek iznova vraćati. I to vrlo uskoro.
 

You may also like...