U nedelju 8. maja održano je 3. kolo Vojvođanske treking lige Planinarskog saveza

U nedelju 8. maja održano je 3. kolo Vojvođanske treking lige Planinarskog saveza Vojvodine u organizaciji Planinarskog kluba Spartak. 3. kolo Vojvođanske treking lige okupio je 254 prijavljena učesnika i sigurno još oko 40-ak njih koji su onako za svoju dušu pešačili stazama Subotičke peščare. Drago mi je da je naša kampanja urodila plodom i da se veliki broj ljudi odazvao našem pozivu da pobedi sebe i svoje mogućnosti na jednoj od tri staze koje smo sa velikom ljubavlju pripremili. Bilo je tu i dece od nekoliko godina, bilo je i porodica, pravih sportista, dokazanih trail trkača, planinara, zaljubljenika u prirodu…svih onih na koje smo i mislili kada smo vas pozivali da dođete. Sa nama su bili i članovi porodice Kampoš, uvek najdraži učesnici na memorijalu.

Pripreme su počele davno, možda je fraza ali ako zaista želite blagovremeno da počnete sa pripremama neke manifestacije morate to učiniti odmah nakon završetka prethodne. Ohrabreni lepim odzivom u maju 2015. godine i pohvalama od strane učesnika i ove godine smo želeli zadržati visok nivo organizacije i privući još više učesnika prvenstveno iz Subotice i okoline i na taj način im predstaviti lepote naše peščare. Manifestaciju smo uredno prijavili svim nadležnim službama počevši od policije, granične policije, JP Vojvodina šume i JP Palić Ludaš. Ništa nije bilo prepušteno slučaju.

U odnosu na prošlu godinu stazu smo malo izmenili, obrnuli smo i smer kretanja pa smo umesto makadama ka Hajdukovu sada ponudili „uspon“ na Šištak i staze u predelu Makove sedmice. Ova promena uslovila je nešto kraću veliku stazu sa nepunih 35 km ali mislim da to nije bio prevelik problem. Veći problem nam je predstavljalo to što su nam mape pogrešno odštampane pa smo umesto mape na A4 formatu dobili samo papir tog formata a mapu na upola manjem, A5 formatu. No i takva mapa sa svim manama je mogla biti od pomoći samo da su je oni koji su imali problem bar jednom pogledali pre nego su nastavili pogrešnim putem.

Tokom prethodnih meseci radili smo na završetku markiranja pešačke staze kroz Subotičku peščaru na koju se najvećim delom naslanjaju sve tri staze treking lige. Dan pre, u subotu smo u saradnji sa JP Palić Ludaš organizovali akciju čišćenja smeća podeljeni u tri grupe kojom prilikom je sakupljeno preko 50 džakova smeća. Žalosno ali istinito.  Inače JP Palić Ludaš je sa svojim čuvarima neko ko nam najviše pomaže u realizaciji prilikom organizovanja aktivnosti u PIO Subotička peščara i još jednom želim da im se na svemu zahvalim u ime celog kluba.

Osim sakupljanja smeća subota je iskorištena i da se duž nemarkrianih delova staza postave privremene markacije u vidu crveno belih traka, putokaznih tabli i drugih obaveštenja. Tridesetak članova kluba vredno je radilo ceo dan kako bi sutrašnje kolo proteklo u najboljem redu. Poslednje oznake kontrolnih tačaka i putokazne table bile su postavljene sa prvim mrakom. Valjalo je samo još prespavati jednu noć do starta.

U nedelju u rano jutro sam postavio još par putokaznih tabli na delovima bliže Domu odakle se startuje. Uočio sam da su na završnom delu staze markacije slabije uočljive i pomislio da bi bilo dobro okačiti dve tri trake, čisto onako za svaki slučaj. No, misli su odlutale negde drugde i na ovaj detalj sam kasnije potpuno zaboravio. Pokazalo se kasnije da je nekima na ovom delu staze to bio problem a samo jedan pogled na mapu, makar i onakvu loše odštampanu rešio bi sve dileme kuda dalje.

Već pre osam sati ispred Doma kulture MZ Radanovac (kojima takođe dugujemo ogromnu zahvalnost za ustupljeni prostor) stvorila se gužva. Veliki broj učesnika čekao je u redu za prijavu, sve je išlo brzo pa su svi na vreme obavili sve formalnosti. Pre polaska na stazu učesnike su počastile vredne planinarke sa raznim pecivima koje su pripremile i donele a Mlekara Subotica je častila jogurtom na čemu im se zahvaljujemo.

Prvi učesnici krenuli su na stazu u predviđeno vreme, tačno u 8.15 časova. Pet kontrolnih tačaka duž staze bilo je pokriveno kontrolorima a preostalih sedam samo perforatorima. Poslednji učesnici su po planu trebali da startuju u 9.30 časova no zbog kašnjenja minibusa sa učesnicima iz Mađarske smo malo pomerili start te su oni na stazu krenuli nešto pre 10 sati uz nekoliko članova kluba koji su išli kao čistači. Biciklisti iz KES Koyotes sa Palića su u nedelju ujutro obišli malu stazu da provere da li su sve markacije i kontrolne tačke na mestu pa i njima zahvalnost za pomoć. Time je bilo veće iznenađenje za mene kada mi je na KT 4 gde sam se izmestio nakon starta nekoliko učesnika reklo da nisu našli KT 2 (neki čak ni KT 3). U prvi mah nisam mogao pretpostaviti u čemu je problem no kada su kasniji učesnici na KT 4 pokazali overene i KT 2 i 3 bilo mi je jasno da su oni prvi negde omašili.

Oko pola dva sam kao čistač dela strednje staze krenuo sa KT 4 ka KT 5 i 6 kako bih pokupio crveno bele trake i za svaki slučaj proverio ima li još nekoga na stazi. Na stazi nisam sreo nikoga, trake sam skidao pomalo psujući one koji su ih postavljali jer su bile po meni pregusto postavljene a poneke su bile vezane i sa po tri čvora što je meni golorukom predstavljao veliki problem pogotovo kada su bile vezane za bagrem pun trnja. Usput sam saznao da je i sa KT 5 bio problem što tek nisam mogao da shvatim jer je pristup do nje toliko očigledan da ga može promašiti samo onaj koji ne želi da se popne na grudobran nekadašnjeg strelišta. Definitivno je da je pojedinim učesnicima popustila koncentracija.

Do momenta mog povratka na startno mesto okončana je i ceremonija dodela medalja. Učesnici su polako počeli da se razilaze a nama je preostalo da Dom kulture spremimo i ključ vratimo gosp. Šoš Janošu uz još jednom iskazanu veliku zahvalnost što su nas podržali ustupanjem prostora bez plaćanja nadoknade.

Da smo se svojski trudili da sve prođe kako treba jesmo. Cilj koji smo postavili smo ostvarili, održano je još jedno kolo treking lige u Subotičkoj peščari sa još više učesnika nego pre i sa još više učesnika iz Subotice zbog kojih sve ovo i radimo (mislim pri tome na markiranje pešačkih staza u peščari). Da je bilo propusta nije sporno ali mislim da nisu bili toliko veliki kako su to neki pokušali da predstave. U stvari da je bilo više koncentracije kod učesnika verovatno se mnogo toga ne bi ni desilo a cilj treking lige nije da po svaku cenu budemo prvi nego da naučimo da se samostalno krećemo po obeleženim stazama, da možemo da biramo stazu koja će zadovoljiti naše prohteve po pitanju dužine i težine, da mislimo o sebi na stazi, da sa sobom nosimo bar pola litre vode i da imamo svoju posudu, da smeče ne bacamo po šumi nego u kontejner na cilju ili bar u džakove na kontrolnim tačkama, da budemo dostojanstveni kako u pobedi tako i u porazu jer ljudski je grešiti.

Hvala svima vama koji ste dali svoj doprinos bilo kao organizator bilo kao učesnik 3. kolo Vojvođanske treking lige Planinarskog saveza

izvor: zooxy1.wordpress.com

You may also like...